Svi koji koliko toliko vole da slušaju narodnu muziku u Srbiji znaju za Milačneta Radosavljevića te nema ni ti jedne kafane u Srbiji u kojoj se ne pjevaju njegove pjesme. On je u svojim pjesmama otpjevao i rijeku Kolubaru ali livade i vinograde i sve ljepote koje Srbija ima ali je mnogo pjesama posvetio ženama. Kada se radi o njegovom zivotu njegov zivot nije lak ali u nekim situacijama koje je doživio mogao bi da snimi film. On je u razgovoru sa medijima otkrio da je on ratno dijete te da je rođen 1944. godine. A od oca je naslijedio talenat za muziku i kako kaže iako su jako siromašni bili u njihovoj kuci uvijek je bilo pjesme i muzike.
Kada je rođen imao je paralizu šake i nije dugo mogao da se služi sa njom a jedan od nastavnika harmonike nije htio da radi sa njim. On je tada rekao da nije mogao ni da drži kašiku kako treba a kamoli da svira harmoniku. Milanče nije odustajao i uz mnogo truda rada i odricanja naučio je svirati i onda počeo i da pjeva uz nju.
Nikada nije shvatao zašto mu je muzika toliko važna ali za sebe je pjevušio. Milanče je početkom karijere mogao da bira u kojem mjestu će da zivi a on je odlučio da ostane u rodnom mjestu gdje je sagradio i kuću od zarade od muzike. Kupovao je jedno po jedno.
Kako su govorili mještani udario ga grom i to pod drvenom. Porodica ga sahranila sa harmonikom a pljačkaši su sutradan stigli da ukradu a on je unutra živ bio i tako su mu spasili zivot.
